hr | en

Branimir Sakač

Biografija

Branimir Sakač (Zagreb, 1918. - 1979.) studij kompozicije diplomirao je 1941. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (F. Dugan). Bio je profesor na Srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu (1941. – 1946.), urednik i dirigent orkestra Radio-Zagreba (1946. – 1948.), šef glazbenoga odjela Radio-Rijeke (1949. – 1950.), profesor na Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1951. – 61.). Uz M. Kelemena jedan je od utemeljitelja i organizatora MBZ-a 1961., pokrenuo je Jugoslavensku glazbenu tribinu u Opatiji 1964. koju je vodio do smrti, 1965. je utemeljio eksperimentalnu grupu FONAT (Fonoplastički atelje-teatar), osnovao je i vodio Muzički informativni centar. Bavio se glazbenom kritikom i publicistikom (Vjesnik, Politika), od 1975. do 1979. predavao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Sakač je uz M. Cipru i N. Devčića bio jedan od najstarijih avangardista hrvatske glazbe XX. st. Premda im je svima ishodište bilo u folkloru i kasnoromantičkoj estetici, Sakačev put k novomu značio je gotovo radikalan prekid s tradicionalnom estetikom uz asocijativno sadržajan angažman. Skladao je orkestralnu, vokalnu, vokalno-instrumentalnu, komornu, solističku i glazbu za mgtf. (Simfonija o mrtvom vojniku, Epizode, Umbrana, Omaggio - Canto della commedia, Barasou, Matrix simfonija, Bellatrix Alleluia, Solo I, Doppio, Prostori, Jahači apokalipse, Tri sintetske poeme...). O Sakačevu radu opsežno je pisao N. Gligo u Zvuku (1979., 1980.), u izdanju MIC-a objavljen je 1980. izbor iz njegovih tekstova (Ariel: izabrani spisi / Branimir Sakač). Dobio je Nagradu grada Zagreba 1973. (Matrix simfonija) i dva puta Nagadu Josip Slavenski (1969. za Omaggio - Canto della commedia i 1978. za životno djelo). (izvor: LJM, 1984., www.enciklopedija.hr, 2014.)

Zanimanja skladatelj
pedagog
glazbeni pisac
Web stranica http://www.zamp.hr/baza-autora/autor/pregled/133001639
     Bibliografija