hr | en

Ivo Maček

Biografija

Ivo Maček (Sušak 1914. - Zagreb, 2002.) diplomirao je glasovir 1934. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji (Vjekoslav Rosenberg-Ružić, Svetislav Stančić), usavršavao se 1939. - 1940. na Pariškom konzervatoriju (Roger-Ducasse). Od 1936. je nastavnik glasovira na Privatnoj glazbenoj školi Lisinski u Zagrebu, a četiri godine kasnije preuzima mjesto profesora glasovira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Godine 1967., u zvanju redovnog profesora, preuzima dužnost pročelnika Odsjeka za glasovir i orgulje i na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1977. godine. Od 1967. do 1970. gost je profesor na međunarodnim ljetnim tečajevima pri Hochschule für Musik Franz Liszt u Weimaru. Bio je član žirija na natjecanjima mladih pijanista u bivšoj Jugoslaviji kao i na međunarodnim natjecanjima Frédéric Chopin (Varšava, 1965.), Ferrucio Busoni (Bolzano, 1965.) i J. S. Bach (Leipzig, 1968.). Njegovi brojni đaci ugledni su nastavnici, profesori i koncertni umjetnici.

Bio je član je Hrvatskog društva skladatelja, počasni član Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu te redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je prvi predsjednik Saveza muzičkih umjetnika Jugoslavije (1950.) te višegodišnji predsjednik Udruženja muzičkih umjetnika Hrvatske (danas Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika). Dobitnik je većeg broja nagrada i priznanja: Klaićeva nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda, 1934. (kao diplomant zagrebačke Muzičke akademije), Prva nagrada Vlade FNRJ-a, 1949., Prva nagrada na Međunarodnom natjecanju u Vercelliju, Italija, 1952. (za izvođenje duo-sonata s violončelistom Mirkom Dornerom), Nagrada Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, 1958. i 1976., Nagrada Vladimir Nazor, 1978. (za sveukupni umjetnički rad), Vjesnikova nagrada Josip Slavenski, 1989. i 1995. te Nagrada Lovro Matačić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, 1992. (za životno djelo).

Kao koncertni pijanist nastupao je u zemlji i u inozemstvu, na brojnim samostalnim koncertima i s orkestrima (uz dirigente B. Papandopula, K. Baranovića, L. pl. Matačića, F. Zauna ...), kao i u duima s E. Mainardijem, A. Janigrom i Z. Balokovićem. Utemeljio je glasovirski trio u sastavu I. Maček, S. Šulek i A. Janigro. Surađivao je i u glasovirskom duu s J. Murajem te s violončelistom V. Dešpaljem. Svirao je u svim većim gradovima bivše Jugoslavije, u Albaniji, Austriji, Bugarskoj, bivšoj Čehoslovačkoj, Engleskoj, Francuskoj, Irskoj, Italiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Švicarskoj te Egiptu i Lisabonu.

Skladanjem se počeo baviti u kasnijim godinama. Napisao je četrnaest opusa. Mačekova djela 'bogata su u suzvuku i unutarnjoj dinamici s najvećim mogućim slobodama u danim klasično utemeljenim okvirima, te je u tome, kao i u visokoj razini umjetničke realizacije Mačekova harmonijska misao jedinstvena pojava u suvremenom hrvatskom glazbenom trenutku' (N. Devčić, Harmonijska komponenta u glazbenom djelu Ive Mačeka, MIC KDZ, Zagreb, 1994.). U okviru djelatnosti Muzičke naklade pripremio je instruktivna izdanja većeg broja glasovirskih sonata L. van Beethovena te 12 i 6 malih preludija J. S. Bacha. Hrvatsko društvo skladatelja i Udruženje kompozitora Srbije izdalo je u njegovoj kritičkoj redakciji dva sveska sabranih glasovirskih djela J. Štolcera Slavenskog.

Zanimanja pijanist
skladatelj
pedagog
Web stranica http://info.hazu.hr/ivo_macek_biografija