hr | en

Milko Kelemen

Fotografija 277
Biografija

Milko Kelemen (Slatina, 1924.) diplomirao je 1952. studij kompozicije (Stjepan Šulek) na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, usavršavao se u Parizu kod Oliviera Messiaena (1954. – 55.), u Freiburgu kod Wolfganga Fortnera (1958. – 60.) te u Münchenu u Studiju za elektroničku glazbu (Studio Siemens) na temelju dvogodišnje stipendije Zaklade Humboldt (1966. – 68.).
Na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji radio je kao asistent (od 1953.), a potom kao docent (od 1952. do 1963.). Razdoblje od 1968. do 1970. proveo je kao rezidencijalni skladatelj u Berlinu. Predavao je na Međunarodnim ljetnim tečajevima za Novu glazbu u Darmstadtu (1957. - 64.), a od 1969. do 1972. bio je profesor kompozicije na Institutu Robert Schumann u Düsseldorfu. Potom je preuzeo mjesto profesora kompozicije na Muzičkoj akademiji u Stuttgartu (od 1973. do 1988.) te na Muzičkoj akademiji u Berlinu (od 1999. do 2001.). Kao gost-profesor predavao je na Sveučilištu Yale, na Institutu Arnold Schönberg u Los Angelesu, u Chicagu, Montrealu, Rio de Janeiru, Buenos Airesu, Osaki, Tokiju, Hong-Kongu, Bangkoku, Manili, Sydneyu, Melbourneu, Brisbaneu i dr.

Član je Hrvatskog društva skladatelja od 1948. godine, dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od 1988.) i član njemačkoga Autorskog društva GEMA. Utemeljitelj je i prvi predsjednik (1961.) te počasni predsjednik (od 1981.) međunarodnoga festivala suvremene glazbe Muzičkog biennala Zagreb. Osnivač je Dana Milka Kelemena u Slatini (od 1995.).

Među nagradama i priznanjima što ih je Milko Kelemen primio treba istaknuti sljedeće: Nagrada Zlatko Baloković, 1954. (za Violinski koncert), Nagrada Grada Zagreba, 1955. (za Koncertne improvizacije), 1956. (za Igre za bariton i gudače) i 1958. (za Koncert za fagot i gudače), Prva nagrada talijanske sekcije SMCA, 1963. (za Radiant), Beethovenova nagrada Grada Bonna, 1961. (za Transfiguracije za glasovir i orkestar), Nagrada Bernhard-Sprengel grada Hannovera, 1969. (za Gudački kvartet Motion), Njemački orden Großes Bundesverdienstkreuz za kulturu, 1973., Vjesnikova nagrada Josip Slavenski, 1975. (za skladbu Mirabilia za glasovir i orkestar), Nagrada Vladimir Nazor, 1984. (za životno djelo)
Francuski orden Chevalier des Arts et des lettres, 1980., Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1995., Diskografska nagrada Porin, 1996., Priznanje Županije virovitičko-podravske, 1998., Počasni građanin grada Slatine, 1999. te ordeni država Argentine i Mađarske.

U svom stvaranju sâm autor razlikuje tri faze. Prva faza karakterizirana je 'imaginarnim folklorom', a čine je djela Koncertantne improvizacije, Adagio i Allegro, Tri plesa, Koncert za fagot, Concerto giocoso itd. Druga faza ima 'intelektualistički' karakter, skladatelj se bavi serijalnom i elektroničkom glazbom. Najvažnija djela su Ekvilibri za dva orkestra, muzička scena Novi stanar (Ionesco), opera Opsadno stanje (Camus), baleti Zrcalo i Dom Bernarde Albe (Lorca), gudački kvarteti, Composé za dva glasovira i tri orkestra, Changeant za violončelo i orkestar, Mirabilia za glasovir (elektronički obrađen) i orkestar itd. Treću fazu karakterizira 'nova artikulacija tonaliteta', a glavna su djela: Opéra bestial (Arrabal), Grand jeu classique za violinu i orkestar, Drammatico za violončelo i orkestar; skladbe za orkestar: Mageia, Infinity, Delicate clausters; oratorij Salut au monde, Concerto 2000, Interplay za engleski rog itd.
Glazba Milka Kelemena objavljena je na šezdeset i tri CD-izdanja, a o njemu je snimljeno pet filmova za hrvatsku i njemačku televiziju. Njegova djela objavljuju najveće svjetske izdavačke kuće - Universal iz Beča, Schott iz Meinza, Peters iz Frankfurta, Schirmer iz New Yorka i Sikorski iz Hamburga.

***

KELEMEN, Milko (Slatina, 1924.). Jedan je od utemeljitelja hrvatske suvremene glazbe. Kompoziciju je diplomirao 1951. u klasi Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se 1954. – 55. na Konzervatoriju u Parizu (Olivier Messiaen, Tony Aubin) i na Accademiji Chigiana u Sieni (Vito Frazzi), od 1955. više puta na tečajevima za Novu glazbu u Darmstadtu, 1958. – 59. na Hochschule für Musik u Freiburgu (Wolfgang Fortner) te 1966. – 68. u studiju za Elektroničku glazbu tvrtke Siemens u Münchenu. Kao docent 1953. – 67. predavao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1966. živi u Njemačkoj, gdje je djelovao kao profesor kompozicije na Konzervatoriju „Robert Schumann“ u Düsseldorfu (1970. – 72.) i na Staatliche Hochschule für Musik u Stuttgartu (1973. – 90.). Ujedno je bio i gostujući profesor na mnogobrojnim uglednim svjetskim sveučilištima. „Gotovo da bi se cijela povijest glazbe druge polovine prošlog stoljeća mogla ispripovijedati na primjeru velikog opusa koji je prihvaćao, reagirao, čak i anticipirao sve važne pojave uzbudljive i nepredvidive povijesne glazbene avanture“ (Ivana Kocelj). U opsežnom mu se opusu od oko 150 naslova svih glazbenih vrsta osobito ističu scenska djela, u kojima se „uvjerljivo i s velikom gestom kristaliziralo upijanje ključnih ideja stoljeća sa sintetizirajućom i preobražavajućom snagom“ (Seadeta Midžić). Među njima su glazbena scena Novi stanar (prema Eugèneu Ionescu, 1963), jedan od prvih primjera glazbenoga teatra apsurda u nas, opera Opsadno stanje (prema Albertu Camusu, 1968. – 69.) te multimedijalni projekt Apocalyptica/Opéra bestial (tekst Fernando Arrabal, 1963. – 79.), koji se zasniva na ideji o totalnom kazalištu. Gotovo sva su mu djela tiskana kod uglednih izdavača (Universal Edition, Henry Littof's Verlag, Edition Peters, Schott Music). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja u Hrvatskoj (počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu 2014.) i u inozemstvu (u Njemačkoj Grosses Bundesverdienstkreutz za kulturu 1973.; u Francuskoj Odličje Chevalier des Arts et des Lettres 1980.). God. 1961. osnovao je festival suvremene glazbe Muzički biennale Zagreb, kojemu je bio prvi predsjednik, a od 1981. doživotni je počasni predsjednik. (MIC / Minstrel 2015.)

Zanimanja skladatelj
dirigent
pedagog
Web stranica http://www.sikorski.de/308/de/kelemen_milko.html