hr | en

Natko Devčić

Biografija

Natko Devčić (Glina, 1914. - Zagreb, 1997.) diplomirao je 1937. glasovir kod A. Geiger Eichhorn, a 1939. završio je kompoziciju u klasi F. Dugana na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Nastavio je studij glasovira kod S. Stančića u Zagrebu, a studij kompozicije kod J. Marxa u Beču. Akademsku godinu 1967.-68. proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama proučavajući elektronsku glazbu i suvremene metode nastave kompozicije. Od 1939. do 1942. Devčić je predavao na Srednjoj muzičkoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. Godine 1943. priključio se partizanskom pokretu. Poslije Drugog svjetskog rata bio je tajnik, a kasnije pomoćnik dekana Zagrebačkog sveučilišta te profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od godine 1964.-71. bio je predsjednik Društva hrvatskih skladatelja, a od 1966.-71. tajnik bivše Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu glazbu. Od 1988. član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Devčićev opus obuhvaća vrlo raznolike glazbene oblike, od skladba za zbor do komorne i simfonijske glazbe. U početku njegova su djela obilježena njegovom sklonošću prema narodnoj glazbi, ali ti su modeli ostali u prošlosti te potpuno iščezli pod utjecajem njegova otpora prema eklekticizmu i epigonstvu koji služi kao neka vrsta racionalnog i svjesnog korektiva. Concertino za violinu i komorni orkestar (1958.), opera Labinska vještica (1957.) i kantata Ševa (1960.) otvorile su prostor istraživanju novih fenomena koji ranije nisu bili nazočni u njegovim skladbama. Međutim, narodni izvori i modaliteti neće biti posve zaboravljeni. Materija je naprosto uključena u nove sustave razrade skladateljeve ideje (npr. Fibula za dva orkestra, 1967.).
Na skladateljev razvoj znatno je utjecala godina dana provedena u SAD-u; nova su se iskustva odrazila na njegovu stvaralačkom profilu. Iz toga razdoblja potječu sljedeća djela: elektrofonska skladba Columbia 68 (1968.) napravljena u elektronskom studija na Sveučilištu Columbia u New Yorku, plesni happening na tri slova za orkestar i vrpcu pod naslovom Dia… (1971.), orkestralna skladba Non Nova (1972.), Panta rei za glasovir i orkestar (1973.), Entre nous za orkestar (1975), … ma non troppo... za puhački kvintet (1978.) i Gudački kvartet (1988.).

Stvaralaštvo Natka Devčića razvijalo se na neobično zanimljiv način, započevši prvotnim vezama s hrvatskom nacionalnom i folklornom tradicijom, ali istodobno neprestano tragajući za vrstom glazbenog izraza koji odgovara njegovom umjetničkom senzibilitetu. Devčić nikada nije imao predrasuda prema novim tendencijama i težnjama, nego ih je promišljeno nastojao uključiti u svoje skladbe. Natko Devčić jedno je od najistaknutijih imena svojega naraštaja uz Stjepana Šuleka i Branimira Sakača. Opisujući svoj skladateljski put, Devčić je rekao: 'Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja. I tada nije više riječ samo o znatiželji. Tu znatiželju, nakon što je potaknula određeno stanje ili razinu na kojoj postojiš, izbrisat će neki drugi impuls ili potreba (nužnost da se izraziš na određeni način) te će ubrzo biti zaboravljena' (http://www.hds.hr/clan/devcic-natko/#members;
http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=traziJ&srchfield=7&searchdata=700%3A001738%20or%20701%3A001738%20or%20702%3A001738%20or%20600%3A001738&Exact=NotE&SelBase=1&NaslovSF=%20Dev%E8i%E6,%20Natko).

Zanimanja skladatelj
pijanist
pedagog
Web stranica http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4672