hr | en

Marijan Burić

Biografija

Marijan Burić (Vis, 2013. - Zagreb, 1979.) studij kompozicije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (F. Lhotka, F. Dugan), usavršavao se na Akademiji Chigiana u Sieni. Od 1930. do 1940. bio je zborovođa u Splitu i Zagrebu, zatim profesor u Gospiću i Splitu te nakon povratka iz zbjega u El Shattu dirigent i profesor Muzičke škole u Splitu. Od 1946. do umirovljenja bio je i profesor na Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Pisao je glazbene kritike, prikaze, članke i studije u dvadesetak dnevnika i časopisa (Novo doba, Slobodna Dalmacija, Borba, Naprijed, Narodni list, Vjesnik, Studentski list i dr.). Skladao je u početku djela za orkestar (Slike sa sela, 1936.; Suton, 1937.; Scherzo, 1938.) i za komorne sastave (3 gudačka kvarteta) no više su ga zanimali vokalni oblici povezani s riječju, osobito s tekstovima o revolucionarnim i socijalnim temama. U tom je žanru skladao ponajprije brojne zborove (Akordi s periferije, Proljetna rapsodija, Crnogorske ustaničke) i solo-popijevke, među kojima su osobito uspjele popijevke na čakavske stihove – Galeotova pesan, Pipa, Zaspao je lipi Ive, Nonić i nona, Mat sinu. Za rata i u poratnom razdoblju komponirao je više masovnih pjesama (Nava zora, Hajd’ u boj, i dr.) a poslije je dovršio opsežan kantatni ciklus Niknuti iz praha (1954.; nagrađena 1976. nagradom 4. Jul) i Kantata iseljenika (1962.). Dječjoj glazbi posvetio je više raznovrsnih djela – 2 baleta Kuca sat (1946.) i Dvanaest braće (1947.), 2 klavirske suite Djeca u maju (1946.) i Omladinska (1946.) i niz zborova (većina sakupljena pod naslovom Radost mladih), a muzičkom kazalištu operu Seljačka buna (1941.). (izvor: www.hbl.lzmk.hr, N. Njirić, 1989./2014.)

Zanimanja skladatelj
pedagog
glazbeni publicist
Web stranica http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3216
     Bibliografija