hr | en

Silvije Bombardelli

Biografija

Silvije Bombardelli (Split, 1916. - 2002.) usporedo s realnom gimnazijom u rodnome gradu polazio je muzičku školu u kojoj je učio violinu, a privatno glasovir i teorijske predmete (od 1927.). Na beogradskom Pravnom fakultetu studirao je pravo (1934. – 1938., nije diplomirao) a istodobno je polazio i teorijsko-nastavnički odsjek Muzičke škole Stanković, gdje je nastavio učiti violinu te započeo studij kompozicije (Milenko Živković, Mihajlo Vukdragović, diplomirao 1937.). Privatno je studirao instrumentaciju (Josip Štolcer Slavenski) te estetiku i sociologiju glazbe (Vojislav Vučković). Godine 1938. započeo je izvanredni studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, položivši ispite iz četiri semestra. Usavršavao se u dirigiranju kod Igora Markeviča u Salzburgu (1950. – 52.).

U ansamblu beogradske Radio-stanice radio je kao dirigent (od 1934.) te kao violinist (od 1938.); godine 1937. preuzeo je i ulogu dirigenta u RKUD-u Abrašević. Od 1938. do 1940. bio je nastavnik teorijskih predmeta pri Muzičkoj školi Stanković. Godine 1940. preuzeo je mjesto dirigenta u Narodnom pozorištu Novi Sad, a već 1941. zbog madžarske okupacije preselio se u Split, gdje se povezao s mjesnom organizacijom Narodnooslobodilačkog pokreta.

Sudionik je Narodno-oslobodilačke borbe (od 1942. kad odlazi u partizane); član je Kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije i rukovoditelj Vojne muzike II. proleterske divizije (1943.) te referent za kazalište i muziku pri Prosvjetnom odjelu Oblasnog NOO-a za Dalmaciju (1944.).

Godine 1945. utemeljuje te postaje dirigent Mješovitog zbora Kazališta narodnog oslobođenja Dalmacije u Splitu. U splitskom Narodnom kazalištu djeluje od 1946. godine, kao intendant, ravnatelj i dirigent opere; umirovljen je na mjestu ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta Split 1967. godine.

Osnivač je časopisa Kazalište (1947.), dirigent zborova KUD-a Ivan Lozica (1947.) i RKUD-a Jedinstvo (1947., 1953. – 58.), glavni je urednik časopisa Muzika (1948. – 52.). Pokrenuo je nastavu u srednjoj splitskoj Muzičkoj školi Josip Hatze (1947.). Bio je dirigent Državnog simfonijskog orkestra u Zagrebu (danas Zagrebačka filharmonija) od 1948. – 52., profesor sociologije i estetike glazbe na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji (1948. – 52.), osnivač i predsjednik Festivalskog odbora Splitskih ljetnih priredbi (1953. – 58.) te predavač glazbenih predmeta na Pedagoškoj akademiji u Splitu (1953. – 58.).

Kao dirigent ansambala Opere splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta gostovao je u Austriji, Belgiji, nekadašnjoj Čehoslovačkoj, Italiji, Norveškoj, Madžarskoj, Poljskoj i Turskoj. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja i počasni član Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu (od 1977.). Surađivao je u više stručnih udruženja, bavio se i glazbenom publicistikom. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Nagrada Cvijeta Zuzorić, 1940. (za skladbu Pisme sa škojih), Nagrada Predsjedništva vlade SRH-a, 1947. (za skladbu Majka pravoslavna), Diploma Skupštine općine Split, 1966. (za posebne uspjehe postignute u 'oblasti nauke i kulture'), Zlatna medalja Saveza komunista Jugoslavije, 1970., Povelja Narodnog pozorišta u Sarajevu, 1971., Nagrada Kata Pejnović, 1974. (za skladbu Sa pazara žena ide), Nagrada 4. jul, 1975., Nagrada Grada Splita, 1976. (za životno djelo), Nagrada Slobodne Dalmacije, 1978. te Nagrada ZAVNOH-a, 1984. godine. Napisao je niz djela (http://www.zamp.hr/baza-autora/autor/pregled/133000901). (izvor: www.hds.hr, 2014.)

Zanimanja skladatelj
dirigent
pedagog
Web stranica http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2345
     Notna izdanja