hr | en

Adalbert Marković

Biografija

Adalbert Marković (Zagreb, 1929. - 2010.) studirao je teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kompoziciju je diplomirao 1959. na Akademiji za glasbo u Ljubljani (Lucijan Marija Škerjanc) Nastavnim se radom počeo baviti 1954., kratko je bio urednik Radio Zagreba (1957.-1961.) te se vratio nastavnom radu u SGŠ Pavao Markovac. 1972. počinje predavati teoretske glazbene predmete na Pedagoškoj akademiji, a 1978. prelazi na Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje postaje predstojnik Odsjeka za glazbenu kulturu. Dobio je mnoga priznanja na razini Grada Zagreba i Republike Hrvatske za metode koje je rabio u svom pedagoškom radu. Niz godina bio je tajnik i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja (1967.-1979., 1986., 1988., 1992., 1994. i 1998.) te član nekoliko vijeća i odbora unutar društva, a također i u Savezu društava skladatelja bivše Jugoslavije.

Različite skladbe za zbor, koje zauzimaju važno mjesto u Markovićevom opusu, ukazuju na važnost te vrste glazbe u njegovom stvaralačkom radu. Sklonost vokalnoj glazbi proistječe iz još jedne njegove aktivnosti - ravnao je čitavim nizom zborova. Od posebnog je značaja njegova suradnja s Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić od 1961. do 1971. Mnoge su njegove skladbe pisane za posebne prigode ili za natjecanja. U većini svojih zborskih skladbi, kao i u djelima za tamburaški sastav, Marković poseže za bogatim folklornim nasljeđem. Inspiriran narodnom glazbom Istre, Hrvatskog primorja i Kvarnerskih otoka posebice, on obrađuje tu osobitu glazbu na svoj originalan način.

Kao i u većini suvremene glazbe, Markovićev se stil ne može odrediti unutar granica jednog glazbenog stila. Nakon što se okušao u neoromantičnom stilu pod kraj studija, kasnije je rabio aktualnije skladateljske metode i postupke, no nikad se nije ograničio na strogo određene tehnike. Suvremeniji se glazbeni izraz u djelima Adalberta Markovića odražava u njegovoj primjeni dodekafonije, aleatoričke i minimalističke glazbe, u djelima kao što je Studija za klarinet i gudače, Cantus za francuski rog i gudače, Moments musicaux, 4 Haikus i Raspoloženja za gudački kvartet i dr. Neoromantična bujnost njegovih ranih djela ustupila je mjesto jednostavnijem glazbenom obliku i sažetijem izrazu. U svojem eksperimentiranju s nekim skladateljskim tehnikama Marković se ne usmjerava na radikalna rješenja, pa se povremeno okreće neoromantici i neoklasicizmu, kao u Muzici za gudače - In modo classico.

Markovićev široki opus obuhvaća djela kao što su solo pjesma, simfonija, oratorij, kantata, scenska glazba, a posebno mjesto pripada njegovoj komornoj glazbi. Obilježje tih skladbi je jednostavnost, transparentnost forme uz istovremeno iskorištavanje tehničkih mogućnosti glazbala te bogatstvo zvučnih boja. Četiri minijature za gudački kvartet ocijenio je Andrija Tomašek kao '... niz tonalnih skica, koje su zanimljive po svojoj rezonantnosti i tehnički kompetentnoj formi'. To je djelo osvojilo drugu nagradu na Natjecanju suvremene komorne glazbe Radio Beograda, godine 1963. Adalbert Marković je dobio nagrade Radio Sarajeva, Radio Beograda, Pedagoškog savjeta Republike Hrvatske i Srbije, Hrvatskog društva skladatelja, kao i Državnu nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1992., Nagradu Grada Zagreba 1994., Odlikovanje reda Danice Marko Marulić s područja kulture 1995. te Odlikovanje reda Danice Stjepan Radić s područja pedagogije 1997. (izvor: www.hds.hr, 2014.)

Zanimanja skladatelj
pedagog