hr | en

Igor Kuljerić

Biografija

Igor Kuljerić (Šibenik, 1938. - Zagreb, 2006.) diplomirao je kompoziciju 1965. godine (Stjepan Šulek) na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Dirigiranje je studirao kod Igora Markevicha u Monte Carlu (1968.). Kompoziciju je usavršavao u Elektroničkom studiju RAI-a u Milanu (1975. – 76.). Od 1961. godine zaposlen je kao korepetitor, a potom kao dirigent u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Bio je čembalist i asistent Antonija Janigra u ansamblu Zagrebačkih solista (1967. – 68.), potom umjetnički direktor Muzičkog biennala Zagreb (1980. – 83.), umjetnički direktor Dubrovačkih ljetnih igra (1984. – 85.) te umjetnički direktor Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1981. – 83.). Od 1968. Kuljerić je dirigent Zbora i Simfonijskog orkestra Hrvatske radio-televizije, a od 1995. umjetnički direktor Međunarodnog natjecanja mladih dirigenata Lovro pl. Matačić. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, od 2002. bio je član suradnik a od 2004. redoviti član HAZU. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja: Nagrada Radio-televizije Ljubljana, 1966., Nagrada Grada Zagreba, 1972. i 1986., Priznanje UNESCO-a, 1982., Vjesnikova nagrada Josip Slavenski, 1973. i 1986., Nagrada Vladimir Nazor, 1986., Nagrada HAZU, 2000., Diskografska nagrada Porin za najbolju skladbu za manji sastav (za skladbu Valcer D9 - G9, za vibrafon, marimbu, klarinete i klavijature), Diskografska nagrada Porin za najbolju skladbu za simfonijski orkestar (za Koncert za marimbu i orkestar), Nagrada Zlatna arena na 52. Filmskom festivalu u Puli za glazbu u filmu Duga mračna noć Antuna Vrdoljaka, Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja, 2004. Kao dirigent nastupao je u SAD-u, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Španjolskoj, Izraelu i dr. Skladao je glazbu za kazalište, film i televiziju. Radio je obradbe rocka za simfonijski orkestar. Pisao je članke i eseje o estetičkim i teorijskim pitanjima suvremene glazbe.

'Malo je opusa u hrvatskoj glazbi druge polovine 20. stoljeća koje resi šarolikost glazbenih vrsta, žanrova, funkcija, tehnika i stilova kao što je to slučaj s opusom Igora Kuljerića. Kuljerić običava kazati da mu je svaki glazbenički posao, pa tako i skladanje, poseban izazov, pa se to zasigurno može primijeniti i na svaku njegovu pojedinačnu skladbu. Posljedice tih izazova su odlike glazbe koje izbjegavaju mogućnosti ma kojeg svođenja na kakav zajednički nazivnik. Dakako, tu presudnu ulogu jamačno igra i Kuljerićevo široko i raznoliko glazbeničko iskustvo, ponajprije njegov tipično muzikantski (u pozitivnom smislu) odnos prema glazbi općenito. I baš bi zato njegov zanimljiv iskaz što smo ga naveli kao moto ovom razmatranju trebalo prihvatiti s posebnim oprezom: I kada se prepuštao "robovanju estetikama i teroru estetika", Kuljerić nije napuštao subjektivnu ulogu izazova, tj. ni za jedno se njegovo djelo ne bi moglo reći da je - za ljubav "estetici objektivnosti" - nastalo bez potrebe, bez razloga. No budući da su izazovi subjektivni, to također moraju biti potrebe i razlozi. Njih nam je doista nemoguće rekonstruirati i zato se nalazimo pred nerješivim problemom, tj. te potrebe i ti razlozi su objektivno jedina moguća konstanta koja resi Kuljerićev opus u cjelini, a nju je jednostavno nemoguće imenovati - zato se šarolikost glazbenih vrsta, žanrova, funkcija, tehnika i stilova rasprskava u punom sjaju kao skup fluidnih odrednica nečega što je kao cjelinu nemoguće odrediti. Stoga prethodni Kuljerićev iskaz baca posebno svjetlo i na kontinuitet njegova skladateljskog razvoja: Premda mu se može povjerovati da se u određenom trenutku svjesno odrekao estetike objektivnosti, taj je trenutak (kao ključnu skladbu npr.) nemoguće odrediti. Naime, moglo bi se nabrajati primjere tako da je svaki sljedeći primjer zapravo protuprimjer onome prethodnom. I tako u nedogled!' (izvor: Nikša Gligo, www.hds.hr, 2014.)

Zanimanja skladatelj
dirigent
Web stranica http://www.igorkuljeric.com/