hr | en

Ivo Josipović

Fotografija 16
Biografija

Pravnik i skladatelj Ivo Josipović (Zagreb, 1957.) diplomirao je (1980.) i doktorirao (1994.) pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te završio studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Stanka Horvata (1983.). U pravnim znanostima usavršavao se na uglednim inozemnim institutima i sveučilištima. Autor je oko osamdeset znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenoga i međunarodnoga kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Posebno se bavi zaštitom autorskih prava i njezinom organizacijom u Republici Hrvatskoj. Profesor je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gostujući predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima i sudjelovao na više međunarodnih konferencija. Godine 2003. izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru, a od 2010. do 2015. obnašao je dužnost predsjednika Republike Hrvatske.

Skladateljski opus od pedesetak djela obuhvaća orkestralna, koncertantna, vokalna i vokalno-instrumentalna, komorna i solistička djela, među kojima se ističu Samba da Camera za 13 gudača (1984.), Epikurov vrt za simfonijski orkestar (1984.), Drmeš za Pendereckog za tamburaški orkestar (1986.), Dernek za dva čembala ili klavira, udaraljke i gudače (1988.), Pater Perotinus Milenium Celebrat za simfonijski orkestar (1999.), Quartetto rusticano za gudački kvartet (1982.), Czardasz za puhački kvintet (1988.), Igra staklenih perli (1986.) te Jubilus (1992.) i Diabolezza (2005.) za glasovir, Susreti u snima za mezzosopran i gudače (1979.), Žalobni pjev za violinu i glasovir (1994.), Tuba ludens za tubu i orkestar (2001.), Ars Diaboli za gudački kvartet s udaraljkama, Canzonetta za violinu i klavir te Musicam psalite za instrumentalni ansambl (2003.). Djela su mu izvođena u mnogim europskim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, a brojna su snimljena u Hrvatskoj i inozemstvu te izdana na dvadesetak nosača zvuka.

Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su nagrada Europske radijske unije – EBU (1985.), diskografska nagrada Porin (1999., 2000.), Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo (2002.) te Nagrada Boris Papandopulo (2002.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

U glazbenom životu Hrvatske Josipović je obnašao mnoge važne dužnosti: glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja (1987. – 2000.); direktor Muzičkoga biennala Zagreb (1991. – 2007.); direktor ISCM Svjetski dani glazbe 2005. i dr. Član je brojnih domaćih i međunarodnih stručnih, znanstvenih i umjetničkih organizacija, pa tako i World Academy of Art and Science, Europske akademije znanosti i umjetnosti te je nositelj počasnih doktorata sveučilišta u Istambulu i Kalinjingradu.

Njegovo glazbeno stvaralaštvo – u kojem pokazuje "više afiniteta za tradicionalni pristup glazbi, novom zvuku kroz formu klasičnog koncerta" (I. Josipović) – zaokuplja domaću i inozemnu glazbenu javnost, dok struka prepoznaje brigu za skladateljski zanat po uzoru na njegova učitelja Stanka Horvata, ali i odstupanje od toga učiteljskog uzora, jer uz rubove prepoznatljivoga formalnog obrasca uvijek pronalazi mjesta za dosjetku, radost uz glazbu i zaigranost umjetničkim činom. "Određeni romantizam, ali ne u smislu ranije glazbene tradicije, otkrit će himničku pozadinu njegova zvučnog svijeta, možda nesvjesno duhovno bratimstvo sa simboličnom Lukačićevom ikonom Canite et psalite (Pjevajte i svirajte), koje u proširenom latinskom stihu što ga Josipović koristi u opusu Musicam psalite iz 2003. doslovno upućuje 'svirajte glazbu i slavite je'" (Sanja Raca).

MIC 2016

Zanimanja skladatelj
pravnik
pijanist
pedagog