hr | en

Frano Parać

Fotografija 12
Biografija

Frano Parać (Split, 1948.) na zagrebačkoj je Muzičkoj akademiji diplomirao teoriju glazbe (1972.) te kompoziciju 1975. (Stanko Horvat), usavršavao se na području elektroničke glazbe kod Marina Zuccherija u Studio di fonologia musicale della RAI, Milano (1977. - 78.). Bio je nastavnik na Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu (1972. - 78.), a na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji djeluje od 1978. godine, kao predavač, te redovni profesor od 1992. Obnašao je dužnost dekana od 1985. do 1987. te od 2002. do 2006. Član je Hrvatskog društva skladatelja i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Od 1977., kada je skladao Metamorfoze za bariton i komorni sastav, Paraćeva je glazba okrenuta suvremenom glazbenom izrazu, određena interpretacijom glazbe čiji je 'prvotni interes zvuk, oblik i igra' (E. Sedak). U tom najranijem stvaralačkom razdoblju valja spomenuti skladbe Oboe sommerso za mezzosopran, obou i komorni orkestar te Ed e subito sera za tri grupe pjevača i simfonijski orkestar. Potonja već ukazuje i na ograničenja koja će si Parać sve više nametati na razini akustike, ekspresije i oblika 'da bi u tim ‘otežanim’ uvjetima pronašao maksimalno koncentriranu ekspresiju za svako novo djelo' (E. Sedak). A ta se ograničenja zamjećuju 'u homogenosti zvuka, kao i u jednostavnosti glazbene organizacije te u ekonomičnosti sredstava pomoću kojih se organizacija ostvaruje'. (E. Sedak). Parać se ne ustručava rabiti jasne simetrične oblike, čiste harmonije, kratke i jednostavne dijatonske sekvence, čime svoju glazbu dovodi do zanimljive točke u kojoj je sve istodobno poznato i novo. To je najočiglednije u sljedećim djelima: Collegium vocale za 6 pjevača a cappella (koje je praizveo ansambl Collegium vocale iz Kölna na Muzičkom biennalu Zagreb 1979.), Muzika za gudače (nakon što su je praizveli Zagrebački solisti 1980. godine, izvedena je oko dvije stotine puta diljem svijeta), Sarabanda za simfonijski orkestar (praizveli su je članovi Slovenske filharmonije pod ravnanjem Uroša Lajovica 1982.), Muzika za gudače i harfu (često u izvedbi Zagrebačkih solista, pa i na otvorenju Muzičkog biennala Zagreb 1983.) te balet Carmina Krležiana (praizveden u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 1985.). Parać je skladao glazbu za otvorenje 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu te scenske glazbe za Pustinju Ranka Marinkovića i Kralja Gordogana Radovana Ivšića. Godine 2000. dovršio je operu Judita (1996. - 2000.), koja je praizvedena na 46. splitskom ljetnom festivalu u izvedbi dirigenta Nikše Bareze i Ansambla splitskoga HNK-a.

Dobitnik je više nagrada i priznanja: Nagrada 7 sekretara SKOJ-a, 1975. (za Ed e subito sera), Vjesnikova nagrada Josip Slavenski, 1979. (za Collegium vocale), Nagrada HAZU, 1993. (za djelo Missa Maruliana), Nagrada Međugorje, 1994. (za Pacem), Diskografska nagrada Porin 1993. (za Sarabandu), 1996. (za Gudački kvartet), Nagrada Judita, 2000. (za operu Judita), Nagrada Peristil, 2000. (za operu Judita), Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja, 2001. (za operu Judita), Nagrada Josip Slavenski, 2001. (za operu Judita), Nagrada Vladimir Nazor, 2001. (za operu Judita), Nagrada HAZU, 2001. (za operu Judita) te Nagrada hrvatskog glumišta, 2001. (za operu Judita).

Zanimanja skladatelj
pedagog
Web stranica http://www.zamp.hr/baza-autora/autor/pregled/133001563