hr | en

Miroslav Miletić

Fotografija 110
Biografija

Miroslav Miletić (Sisak, 25. kolovoza 1925.) studirao je violinu i violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu Stjepana Šuleka i Ivana Pinkave, a komornu glazbu kod Antonija Janigra. Poslije diplome 1953. privatno u Zagrebu studira kompoziciju, da bi svoje glazbene spoznaje dopunio usavršavanjem u drugim europskim središtima, primjerice u Pragu, Salzburgu, Hilversumu i Darmstadtu. Veliki utjecaj na Miletićevo skladateljsko i uopće glazbeno sazrijevanje imat će boravak u Pragu i rad s L. Černyjem i P. Borkovecom, kod kojih se usavršava u violi i skladanju. Viola sve više postaje Miletićevo prvo glazbalo, glazbalo kojem će posvetiti neke od najuspjelijih stranica svoga bogatog i raznovrsnog opusa. Uz to glazbalo ostaje i najuže vezan u svojoj reproduktivnoj djelatnosti.

Od godine 1946. Miroslav Miletić djeluje kao violist u Simfonijskom orkestru RTV Zagreb i u Zagrebačkoj filharmoniji. Krajem pedesetih pa sve do 1982. podučava violinu i violu na zagrebačkoj Glazbenoj školi Pavao Markovac. No, važnost njegove djelatnosti kao violista dolazi do izražaja u komornom muziciranju. Njegovom zaslugom i predanim umjetničkim angažmanom osnovan je Gudački kvartet Pro Arte, koji je za trajanja bio važnim čimbenikom glazbenog života Zagreba i Hrvatske, osobito na planu profiliranog repertoarnog odabira, s posebnim težištem na suvremenoj glazbi hrvatskih autora. Gudački kvartet Pro Arte, kojega je Miletić ne samo umjetnički voditelj nego i aktivni član, održao je na stotine koncerata po zemljama Europe, Amerike, Afrike i bivšeg Sovjetskog Saveza, promičući dostignuća hrvatske komorne glazbe.

Skladateljski opus Miroslava Miletića treba promatrati u kontekstu njegove cjelokupne glazbeničke djelatnosti, posebno u svezi s njegovim dugogodišnjim iskustvom reproduktivnog umjetnika. Miletićev opus, kako je već često puta naglašeno, nastaje na temelju pozitivnih iskustava tradicionalnoga glazbenoga govora, iskustava povezanih s glazbenim izrazima današnjice, a sve je to obogaćeno reminiscencijama na bujnost folklornog izraza kojemu je skladatelj oduvijek bio blizak i nekako intuitivno privržen. Njegovo poznavanje suvremenih glazbenih tijekova i djelomična primjena iskustava glazbene avangarde u mnogim njegovim djelima nikada nisu potisnuli njegovu očaranost jednostavnošću, moglo bi se čak reći naivnošću melodike i ritmike izvornoga folklornog podrijetla. To se posebno očituje u njegovim poznatim skladbama Danza per violino solo, Folklorne kasacije, u Hrvatskoj suiti za gitaru, u gudačkim kvartetima (primjerice u Drugom kvartetu, nazvanom Dalmatinski), Sonati za violu i glasovir, Sonatini za violinu i gitaru, u Mladenovim pjesmama (na stihove Mladena Rupeca) te napokon u eklatantnom primjeru tzv. 'nove jednostavnosti' ili 'novoga romantizma', Glasovirskom koncertu iz godine 1987. naslovljenom Stilske vježbe. U svim tim djelima Miletić čuva samosvojnost svoga glazbenog izraza, iskazujući se kao skladatelj zanimljiva profila oblikovanog esencijalnom znatiželjom stvaratelja spram iskustvenosti Novoga i isto tako esencijalnom potrebom umjetnika da traži i prepoznaje svoje korijene u tradiciji. Međuprostor ovih krajnosti postaje tako pravi 'prostor za igru' Miletićeve skladateljske mašte, prostor u kojemu on stvara ponekad začudnom jednostavnošću, približavajući se u svojim najboljim djelima nepatvorenosti i iskrenosti iskaza majstora naše slikarske naive. Engleski književnik Alan Sillitoe u jednom je pismu ocijenio Miletićevu glazbu kao 'maštovitu, punu dražesti i snage', dodajući kako je ona 'čista, jasna, zanimljiva i srcu razumljiva'.
Vrijedno je istaknuti kako je Miroslav Miletić prvi hrvatski autor djela (Koncerta) za gitaru i orkestar.

Skladatelj Miroslav Miletić dobitnik je više međunarodnih nagrada i priznanja, među kojima treba istaknuti Nagradu Zaklade Gaudeamus (1959.) za Koncert za violu i orkestar, 'Zlatnog lava' u Veneciji (1960.) za glazbu u filmu Piko redatelja Srećka Weiganda te dvije Zlatne medalje u Vercelliju (1967.) - za Diptih za violončelo i glasovir te za skladbu Suita in modo antico za flautu i glasovir. Od 1991. u Sisku se održava godišnja mnifestacija Dani Miroslava Miletića.

***

MILETIĆ, Miroslav (Sisak, 1925.). U Zagrebu je na Muzičkoj akademiji 1953. diplomirao violinu u klasi Ivana Pinkave, a u Pragu se usavršavao u violi (Ladislav Czerný) i kompoziciji (Pavel Bořkovec). Kompoziciju je učio privatno u Zagrebu, Salzburgu, Hilversumu i Darmstadtu. Od 1946. kao violist bio je član Simfonijskog orkestra Radio-televizije Zagreb i Zagrebačke filharmonije te 1959. – 82. bio profesor viole u Muzičkoj školi „Pavao Markovac“ u Zagrebu. Kao glazbenik poglavito se istaknuo u komornom muziciranju. God. 1960. osnovao je i gotovo 40 godina vodio Gudački kvartet „Pro Arte“ s kojim je ostvario mnogobrojne koncertne nastupe u Hrvatskoj i gostovanja u inozemstvu, promičući osobito hrvatsku suvremenu glazbu. Stoga upravo komorna glazba zauzima najveći prostor u njegovu skladateljskom opusu od oko 200 djela, a koji obuhvaća i orkestralnu, koncertantnu, vokalnu i vokalno-instrumentalnu te scensku i filmsku glazbu. Među zapaženim skladbama su mu Passacaglia i fuga za glasovir/orgulje ili harmoniku (1953.), Ples za mandolinu solo (1957.), Diptih za violončelo i glasovir i Suita in modo antico za flautu i glasovir (1967.), Hrvatska suita za gitaru solo (1974.), Sonatina za mandolinu i gitaru (1981.), Sonatina za glasovir (1983.), Koncert za glasovir i gudački orkestar Stilske vježbe (1987.), Centone, duo za flautu i gitaru (1998.), Suita rustica za mandolinu i glasovir (2000.) i Tre pezzi za flautu i gitaru (2000.). Osobito je obogatio domaći repertoar za violu (Koncert za violu i gudače 1958.; Koncert za dvije viole i orkestar, 1993.; Concerto grosso za violu i gudače, 2006.), a autor je i Koncerta za gitaru i simfonijski orkestar (1977.) te Koncerta za čembalo i gudače (1992.), prvih u našoj literaturi. „Miletić u svoja tehnički dotjerana djela unosi obilježja narodne muzike, pa je uz primjenu suvremenijih izražajnih sredstava ostvario zanimljive tvorevine novoromantičnog prizvuka. Na području instrumentalne muzike služi se i tekovinama avangardnih smjerova, ne prezajući ni od eksperimenta s elektronskom muzikom“ (Krešimir Kovačević). Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada. (MIC / Minstrel 2015.)

Zanimanja skladatelj
violist
     Bibliografija