hr | en

Knjiga Ennija Stipčevića u izdanju MIC-a dobitnica Nagrade Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja!

Objavljeno: 2018-05-14

Na godišnjoj skupštini Hrvatskog društva skladatelja koja je održana 13. svibnja 2018. u Zagrebu, proglašeni su dobitnici nagrada Društva za 2017. godinu. Među njima je i izdanje "Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj" Ennija Stipčevića u izdanju Muzičkog informativnog centra Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.


Nagrada „Boris Papandopulo“: Margareta Ferek-Petrić za skladbu All the World's a Stage
 
Nagrada „Vatroslav Lisinski“: Radovan Vlatković za izvođenje djela hrvatskih skladatelja
 
Nagrada „Josip Andreis“: Ennio Stipčević za knjigu „Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj“ u izdanju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog/Muzičkog informativnog centra
 
Nagrada „Miroslav Sedak-Benčić“: Zagreb Jazz Portret, za 25. obljetnicu djelovanja
 
Nagrada „Milivoj Körbler“: Ivica Krajač, za životno djelo
 
Nagrada „Franjo Ksaver Kuhač“: Projekt „Harmonija disonance: Tragom tradicijskih pjevanja“, (dr.sc. Joško Ćaleta, dr.sc. Mojca Piškor, Saša Nestorović i Zoran Šćekić)
 
Nagrada „Adalbert Marković“: Vanja Lisjak za web kanal „HDS Recording + Score“
 
 
 Nagrade HDS-a 2017 - obrazloženja
 

Izdvajamo!

Nagrada „Josip Andreis“: Ennio Stipčević za knjigu „Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj“ u izdanju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog/Muzičkog informativnog centra

Knjiga Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj muzikologa Ennia Stipčevića objavljena je najprije na engleskom jeziku, u prijevodu Sonje Bašić (Renaissance Music and Culture, Turnhout: Brepols, 2016), a krajem 2017. Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i Muzički informativni centar (urednica Jelena Vuković) otisnuli su hrvatsko izdanje knjige. Ova opsežna monografija prvi je sveobuhvatni sintetski pogled na renesansnu glazbu u hrvatskoj kulturi. Riječ je o opsežnoj knjizi, koja obuhvaća 334 stranice velikoga formata s 37 slikovnih priloga i dvadesetak stranica nota. Kroz deset poglavlja autor nastoji pratiti tragove renesansne glazbe u hrvatskim zemljama. U uvodnoj riječi autor ističe da su ti tragovi “nejasni i nepouzdani, nedovoljno sačuvani, najčešće slabo proučavani.“ Deset poglavlja, primjerice „Izvori: od rukopisa do tiska“, „Odgoj i glazba“, „Narodna i popularna kultura“, „Svjetovne svečanosti i pučke pobožnosti“, „Glazba i kazalište“, „Književnost i glazba“ – pružaju raznovrsna metodološka uporišta. To autorovo svjesno nepristajanje uz neki dominantni metodološki obrazac omogućilo mu je da neke otprije poznate činjenice sagleda u novom svijetlu te da upozori na neke dosad nezapažene fenomene. Proučavanje književno-glazbenih talijansko-hrvatskih veza iznjedrilo je niz novih spoznaja. Otprije je bilo poznato da su neki talijanski pjesnici pjevali u čast lijepe i samosvjesne poetese Cvijete Zuzorić, najslavnije žene hrvatske renesanse. No, na stranicama ove knjige po prvi put se ukazuje na činjenicu da su neki od tih stihova talijanskih pjesnika, među kojima je najpoznatiji Torquato Tasso, pobudili zanimanje i talijanskih skladatelja. Autor navodi da je takvih skladbi (a riječ je o svjetovnim madrigalima) sačuvano u dovoljnom broju za čak nekoliko cjelovečernjih koncerata. Tu, uvjetno rečeno, „glazbu iz salona Cvijete Zuzorić“ vrijedilo bi čim prije revitalizirati. Vrijedi istaknuti da je autor dr. sc. Ennio Stipčević ne samo iscrpno obradio opuse poznatih hrvatskih renesansnih majstora, poput Andrije Patricija ili Julija Skjavetića, nego je zahvatio i opuse skladatelja šireg europskog područja, a koji su bili u kontaktu s hrvatskim pjesnicima, intelektualcima i mecenama. Neke nove spoznaje zvuče začuđujuće: autor, primjerice, upozorava da je Orlando di Lasso skladao na stihove nekog dubrovačkog učitelja, dok je neki drugi dubrovački konzul financirao mladog Gesualda da Venosu. Knjiga Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj svojevrsni je autorov životni work in progress, u kojeg su ugrađena neka od njegovih otkrića još iz studentskih dana (kao što je najraniji notni zapis hrvatskog plesa, zabilježen u lutnjističkoj tabulaturi) pa sve do autorovih recentnih otkrića prvih tiskanih djela Marina Držića. U svakom slučaju, riječ je o opsežnoj knjizi koja je doista epohalna studija o glazbenim i kulturnim pojavama u razdoblju renesanse u Hrvatskoj i kao takva postaje nezaobilazni izvor i referentna literatura za proučavanje razdoblja renesanse u najširim europskim razmjerima.

Nazad